Svi
mi imamo svoje granice koje nas odvajaju od sredine i obezbeđuju nam
individualnost, razlikovanje onoga što jesmo od onoga što nismo. Te granice su
istovremeno i mesto kontakta sa sredinom.
Kontakt
sa sredinom nam je neophodan da bismo preživeli. Potrebno nam je i povlačenje
iz kontakta, a nekada i izolacija. Da
bismo fizički opstali potreban nam je vazduh, voda, hrana. Seks je potreban
radi produženja vrste. Da bismo zadovoljili ovu potrebu koja je povezana sa
urođenim nagonom za preživljavanjem, imamo seksualne odnose sa drugom osobom.
Ali,
u ovom prilikom neću pisati o biološkoj funkciji seksa. Kada bismo mu
pribegavali samo u ovu svrhu, imali bismo seks par puta u toku života. A čovek
upražnjava seks mnogo češće, i pretežno iz zadovoljstva ili drugih razloga, a
ne da bi produžio vrstu.
Ti
drugi razlozi jesu i potrebe - potreba za fizičkim dodirom, toplinom,
bliskošću, kao i želja za uživanjem i opuštanjem. Ali seks je i više od toga,
ili bar može biti više od toga.
Seks
počinje pre samog seksa. Počinje tako što nas neko privuče na jedan poseban
način - obično kažemo da se "palimo" na neku osobu. Najpre nam se
dopadne kako izgleda, kako priča (možda i šta priča - reči imaju određeno
značenje, pa se tako možemo "paliti" na nekoga i putem posredne
komunikacije), ili samo boja glasa. Onda
poželimo da mu priđemo fizički bliže. Ako se i na drugoj strani dešava
isto, fizički se približavamo jedno
drugom. Tada možemo da osetimo i miris (možda parfem ili dezodorans, ali
najviše uzbuđuje prirodni miris tela), a ako se stvari odvijaju neometeno, i
dodir i ukus (ukus pljuvačke, znoja) druge osobe. I da imamo seks sa njom.
Neki
utisci i opservacije koje imamo o drugoj osobi pre seksa nam mogu govoriti o
tome kakav seks možemo imati sa njom. To nam je korisno, a često se odvija na
nesvesnom nivou. Ako je muškarac u stalnoj žurbi i želi da što pre postigne neki
cilj, postoji mogućnost da će se tako ponašati i tokom seksa (odnosno, da će
seksualni odnos trajati veoma kratko). Ako teži tome da ispunjava očekivanja
drugih, moguće je da će upražnjavati seks i kada mu nije do toga, a tada može
imati probleme sa postizanjem erekcije. Žena koja je "zakopčana do
grla" u vrelim letnjim danima verovatno ne voli mnogo svoje telo, pa neće
ni uživati mnogo u seksu. Ona koja na poslovne sastanke dolazi u provokativnim
kratkim haljinama sa velikim dekolteom, verovatno koristi seks i u cilju
zavođenja i manipulacije, a ne samo uživanja. Ako muškarac sa kojim je neka
žena na ručku smaže sam skoro ceo dezert koji su zajedno naručili (jer im se
činilo da je dovoljan jedan), verovatno će u seksu misliti samo na svoje
zadovoljstvo.
U
ovom "seksu pre seksa" kada nekoga prvi put sretnemo i počnemo da se
palimo na njega obično nema odmah fizičkog približavanja (bar ne prevelikog) iz
sijaset razloga. Ljudsko društvo je tako ustrojeno da je poželjno pridržavati
se nekih konvencija. To je dobro, inače ne bismo mogli da se izborima sa
mnoštvom konsekvenci do kojih bi dovelo ovo spontano kretanje ka nekom na koga
se "palimo". Ali nam taj trenutak ostaje označen kao
"magičan".
Kada
smo sa nekim u partnerskoj vezi, ovaj "magični" momenat se već desio,
ali se dešava i kasnije. Dešava se tokom veze, kada imamo seks sa partnerom.
Seksualna
privlačnost nije ni jedini, ni dovoljan razlog za održavanje veze. A moguće su
i veze bez nje, ali se teško mogu održati.
Kroz
seks sa osobom koju volimo imamo priliku ne samo da zadovoljimo svoje važne
potrebe (to možemo često i na druge načine), već i da povećamo svesnost o sebi
i da postignemo svoju celovitost kao ličnosti.
Seks
obuhvata celo telo i uvek se dešava u sadašnjem trenutku. Ako ga ograničimo na genitalne
organe, to je onda samo pražnjenje seksualne napetosti. Ako ga prebacimo u
prošlost ili u budućnost i razmišljamo o njemu (ili ukoliko koristimo
pornografiju), onda uključujemo misaone
procese koji su jedan od većih "neprijatelja" seksa. "Prijatelji"
seksa su čula. Svesnost o dodiru, toploti, izgledu, ukusu, zvucima,
pokretima. Ovo postižemo tako što smo
svesni najpre svog tela. Zato je potrebna bliskost sa partnerom - da bismo
mogli da se opustimo kao kada smo sami. To omogućava i partneru da se opusti i
da bude svestan svoga tela. Tada zajedno možemo biti svesni narastajućeg
uzbuđenja do koga dolazi kroz kontakt sa telom partnera. Taj kontakt se
ostvaruje kroz poljupce, zagrljaje, milovanje. Povećanje uzbuđenja vodi ka
seksualnom aktu (ovo je isuviše suvoparna reč za seksualno sjedinjavane- što
je, opet, možda isuviše sladunjav izraz). Kako god, u okviru svega ovoga sve
nekako vodi ka orgazmu, koji se može desiti, ali i ne mora. Svrha seksa nije
orgazam, ali je lepo ako se desi.
Orgazam
se dešava, ne postižemo ga. Orgazam nije samo pražnjenje napetosti i vrhunac
zadovoljstva. Orgazam je trenutak potpunog prepuštanja i privremenog gubljenja
granica - jedno smo ne samo sa partnerom, već sa čitavim Univerzumom. Orgazam
ne treba juriti. Ako se ne desi, desiće se. Dešava se baš onda kada i treba.
Problemi
kao što su nepostizanje orgazma, impotencija, prerana ejakulacija, su problemi
u našoj glavi. Do njih dolazi onda kada mislimo o seksu. Kada mislimo da treba
ili ne treba da ga imamo, da treba da zadovoljimo svog partnera, da treba da
postignemo orgazam. Dobar seksualni život nije ako imamo što više orgazama.
Niti ih treba sebi uskraćivati - njihov broj nije ograničen, pa da se plašimo
da ćemo ih potrošiti. Kada je u pitanju seks, ništa ne treba. Seks je stvar
želje.
Želja
i uživanje su glavni sastojci seksa. Povezani su sa delom naše ličnosti koji je
spontan, kreativan, neozbiljan, voli da se igra, zabavlja i da uživa. On ne
igra nikakve igre, ne manipuliše, ne brine se, nije zloban, nije strog i kritičan.
U kontaktu sa drugom osobom i tim delom njene ličnosti, seks je sama esencija
života.
Seks se u nekom trenutku prevazilazi (obično u
poznijim godinama, što je povezano sa procesom starenja). Osećanje gubljenja
sopstvenih granica, nasuprot izolaciji
kada zadovoljavamo svoju potrebu za povlačenjem od drugih, se postiže i
na druge načine. To nije "utešna nagrada". Jednostavno, pratimo svoje
potrebe i želje i uviđamo šta nam najviše odgovara.
Kada
smo u kontaktu sa sobom, možemo odabrati ono što nam najviše odgovara. Recimo,
ako želimo da vidimo da li nam neko kao partner odgovara, možemo da ga
pomirišemo (da osetimo njegov telesni miris, ne miris parfema, dezodoransa,
toaletne vode ili sl.). Najstariji deo našeg emocionalnog života se nalazi u čulu
mirisa - miris je bio povezan sa preživljavanjem. Ako nam se miris sviđa, dobre
su šanse da je on/ona onaj pravi/prava.
odličan tekst, odlična fotka... thnx!
ОдговориИзбришиŠta ako se "palimo" na nekoga i želja je jaka (miris, dodir, boja glasa...) ali nam utisci i opservacije koje si pomenula govore da nam osoba ne bi odgovarala u seksu - npr. "smaže sam skoro ceo dezert" :) ?
ОдговориИзбришиInače, super je tekstić, pravi letnji :)
Hvala, Figlia della Luna.
ОдговориИзбришиMaslacak, dobro je da pogledamo i širi kontekst - koliko bi nam odgovaralo da sa tom osobom budemo intimni i na osnovu drugih njenih osobina, na osnovu opšte životna situacije. Ne moramo da imamo seks sa svakim ko nas seksualno privlači. Ne samo da ne moramo, nego nije ni poželjno, jer tako sebi možemo porilično iskomplikovati život.
ОдговориИзбриши