субота, 12. октобар 2013.

KRIZA SREDNJIH GODINA I KRIZA PARTNERSKOG ODNOSA






Osobe u srednjim godinama uglavnom prolaze kroz krizu koja im omogućuje da bolje sagledaju sebe i da postignu bolju integrisanost svoje ličnosti. Ukoliko su se emocionalno vezale na zreli način, želeće da pomognu jedno drugome u svemu tome. Može se desiti da neko od partnera ima “nedovršene poslove” iz prošlosti koje sada želi da završi. Ukoliko je u svom prethodnom razvoju uspevao da dobro postavi granice u odnosu na svog partnera, moći će da bude svestan toga da je to njegova stvar, neće pokušavati da ga uvuče u ovu priču. Iskoristiće krizu da osvesti neka svoja osećanja, da redefiniše neke odnose, donese nove odluke, a da pri tom ne prebaci odgovornost za sve to na svog partnera.

Na primer, ako u adolescenciji nije uspeo da se "izbori" sa svojim roditeljima, pa je nastojao da ispuni njihova očekivanja, verovatno je nastavio da radi to i nadalje u odnosu na osobe koje su mu emocionalno važne, pa i na partnera.

Kada u srednjim godinama postane svestan da je nezadovoljan jer ne ispunjava svoja očekivanja, već očekivanja drugih (partnera), neće se ljutiti na njega. Jer to i nema veze sa njim - kriza je omogućila da ponovo "isplivaju" nezadoljstva iz prošlosti.

Kriza mu omogućava da odgovornost za svoj život preuzme u svoje ruke. Njegova sreća ne zavisi od partnera. Njegova sreća zavisi od njega samog.
Ako se za nekoga vezujemo na emocionalno nezreli način, onda smo sa njim iz nekog straha ili interesa. Ovo je i inače problem, jer se prema drugoj osobi postavljamo ne kao ravnopravnom ljudskom biću koje je slobodno i koje je sa nama zato što tako želi, već kao da je ona zadužena da zadovoljava naše potrebe - predstavlja naš pojas za spasavanje. Kada naiđe kriza srednjih godina, ova težnja može biti još izrazitija. Ukoliko se plašimo da gubitak mladosti i lepote predstavlja naše propadanje, osiromašenje ličnosti, biće još veća potreba da nas neko drugi spase od ovoga. Ponašanje u odnosu na partnera može postati još posesivnije, težnja za njegovim posedovanjem još izrazitija.

Partner koji se, verovatno, i sam nalazi u svojoj krizi, ovo doživljava kao "gušenje". I da se ne nalazi u svojoj krizi, pritisak je veliki.
Ovo može dovesti i do raskida partnerskog odnosa
Raskid u stvari nije posledica krize srednjih godina, nego odluke partnera koju mogu doneti kao odgovor na izazove ove krize.

Do raskida tokom krize srednjih godina dolazi iako je neko nezrela, iako je zrela osoba.


Šta da radi nezrela, a šta zrela osoba u ovoj situaciji?

Nezrela osoba može da se zapita da li joj i dalje odgovara da bude nezrela, pošto su ovo dobre godine za početak sazrevanja.

Zrela osoba može da dozvoli i svom detinjem delu da učestvuje u donošenju ove veoma važne odluke - ostati u vezi ili rastati se. Drugim rečima, kad imamo neku dilemu, dobro je da pre donošenja bilo kakve odluke, jedno vreme jednostavno budemo sa tom dilemom, da je osetimo.
Dakle, kriza srednjih godina može da se iskoristi za poboljšanje partnerskog odnosa, ili za njegovo pogoršanje. Sve zavisi od toga kako se postavimo.


Danijela




















Photo by Nemanja Stojanović

субота, 5. октобар 2013.

"NEDOVRŠENI POSAO" U GEŠTALT TERAPIJI





Mnogi psihički poremećaji nastaju tako što nismo svesni, nismo u kontaktu sa nekim svojim osećanjima - prekidamo ih. Po geštalt terminologiji ovako nastaje nekompletiran emocionalni geštalt - "nedovršeni posao". Svaki nedovršeni geštalt (započet, ali prekinut) drži energiju zarobljenu i dovodi do poremećaja u ponašanju.  Ovo  vodi u neautentičnost, osećanje otuđenosti od sebe, nezadovoljstva i hroničnog manjka energije koja se troši na stalno održavanje distance od stvarnih potreba i osećanja, od onoga što jesmo, kao i na stvaranje lažne, neautentične ličnosti. 
Na ovaj način nastaju emocionalne navike, fiksirani geštalti  (stara osećanja, misli, ponašanja, u novim situacijama), koja uzrokuju našu patnju. Pošto se radi o neprijatnim osećanjima koje smo blokirali, ona provejavaju našim životom u raznim situacijama na koje nisu izvorna reakcija, već  senka prošlosti. Vezani smo za prošlost strahom od sadašnjeg trenutka,  jer ne umemo da budemo u njemu. Da se radi o emocionalnoj navici  i "nedovršenom poslu" možemo prepoznati ako reagujemo preterano u nekim situacijama, ili ako prema drugima osećamo neadekvatnu ljutnju i bes.  Razlog ovome je što u njima vidimo odraz otuđenih delova svoje ličnosti sa kojima nismo u kontaktu. Ovo se dešava i u našim snovima.  


Kroz geštalt psihoterapiju se radi na tome da se ovi "nedovršeni poslovi" iz prošlosti dovrše, da se "zatvori geštalt". Tako stvaramo mogućnost da živimo autentično, a ne po navici. Tako vraćamo radost i uzbuđenje življenja u svoj život.

Pre nego što budemo spremni da osvestimo te blokirane događaje i tako neutrališemo njihov uticaj na kvalitet našeg života u sadašnjosti, potrebno je da preduzmemo određene korake.
Najpre da osvestimo osećanja koja danas osećamo, naročito ako se radi o osećanju nedovoljne vrednosti. Onda utvrđujemo kada smo se ranije tako osećali. Idemo što dalje možemo u prošlost (ne tražimo slične okolnosti, nego identičan telesni oset).
Onda možemo da dovršimo to osećanje u sadašnjem trenutku. To znači da osetimo osećanje (svesni smo toga šta osećamo i na koju situaciju je reakcija to naše osećanje).


Danijela



























Photo by Nemanja Stojanović