Svi mi, samim tim sto smo živi, imamo razne potrebe i želje. Za ostvarivanje mnogih od njih neophodni su drugi ljudi. Da bismo realizovali svoje potrebe i želje uz pomoć drugih ljudi,upućujemo im određene poruke i primamo od njih iste. Ovo je komunikacija.Od toga koliko je uspešna zavisi u znatnoj meri koliko ćemo biti zadovoljni sobom u svom životu. Zato je dobro da poznajemo i izgrađujemo razne tehnike komunikacije.
Međutim,
problemi u oblasti komunikacije ne nastaju jedino, pa čak ni pretežno zbog
nepoznavanja određenih tehnika. Danas je znatna informisanost o ovome - naročito
u poslovnoj komunikaciji , onda u uvek interesantnoj partnerskoj, a u poslednje
vreme i u komunikaciji roditelj - dete. Kako prilagoditi oblik i sadržaj poruke
koja se prenosi primaocu da bi rezultat bio efikasan (odvojiti bitno od
nebitnog, naglasiti suštinu), kako prepoznati kada nas neko laže, kako pokazati
da nam se neko sviđa, kako dete naučiti određenom obliku ponašanja itd. Ovo je
potrebno i korisno znati.
Problem
može nastati ako se određene tehnike koriste sa ciljem koji nije suštinska
komunikacija (npr. nekome upućujemo poruke naklonosti sa ciljem ne zbližavanja,
već zavođenja i manipulacije). Ovo je problem ne samo zato što vodi ka
nepoštenoj komunikaciji i neuvažavanju drugog, vecći zato što nas udaljava od
sopstvenih potreba i želja. Kada smo svesni sebe i toga kako se osećamo i šta želimo,
nije nam potrebno da kod drugog stvaramo nerealnu sliku sebe, odn. da na loš
način koristimo poznavanje komunikacionih tehnika. Kada smo prisutni u svom
životu, prepoznajemo šta je ono što želimo, a šta ono što ne želimo. Onda je
dobrodošlo poznavanje načina da to i izrazimo, mada su mnogi od njih i
spontani. Tako možemo da postavimo dobro granice u odnosu na druge - moći ćemo
da kažemo "ne" kada nešto ne želimo i "da" kada nešto želimo.
Ovo je zrela komunikacija: odgovorni smo za sopstveno ponašanje, ali ne i za
osećanja druge osobe. Ako nam je teško da kazemo "ne" jer mislimo da
ćemo drugog time povrediti, na dobrom smo putu da otežamo i iskomplikujemo ovaj
odnos.
Kada
su u pitanju osećanja neverbalnom komunikacijom se prenose najvažnije poruke.
Ipak, treba uvek uzeti u obzir i kontekst u kome se javlja određeno ponašanje
(ako se neko vrpolji na stolici, možda je to zato što je stolica neudobna, a ne
zato što laže). Takođe je potrebno uporediti određene gestove, mimiku, sa
ostalim oblicima kako verbalne, tako i neverbalne komunikacije (neko nam
upućuje osmeh, ali su mu oči "ukočene" -lažni osmeh, ili nam upućuje
komplimente stisnutih ustiju i sl.).
Dobra
komunikacija nam je jako važna jer nam omogućava zadovoljavanje potrebe za
kontaktom sa drugim ljudskim bićima. Kada smo u dobrom kontaktu sa samima sobom
i sa drugima, kvalitet života nam je dobar.
Danijela
Danijela
"Ovo je zrela komunikacija: odgovorni smo za sopstveno ponašanje, ali ne i za osećanja druge osobe." - volela bih da sam ovo znala mnogo ranije, uštedela bih mnogo vremena i živaca sebi
ОдговориИзбришиMada, čak i sad kad znam i dalje nije lako ne osećati se odgovornim kad svojim 'Ne' nekom upropastiš dan ili više.