субота, 17. мај 2014.

KRIZNI DOGAĐAJ I KRIZA

Krizni događaj je iznenadni i redak  događaj koji je izrazito uznemirujuć za većinu ljudi, i uključuje pretnju gubitka kontrole nad vlastitim životom, gubitka osoba, stvari i vrednosti važnih za pojedinca ili grupu. Pri tom, ljudi imaju osećanje da ga ne mogu sami savladati koristeći uobičajene mehanizme i strategije suočavanja sa stresom. 

Ova vrsta traume se razlikuje od stresa po tome što je retka, ne dešava se svima, izbacuje ljude iz ravnoteže u znatno većoj meri od stresa, i veoma je teško ponovo  povratititi ravnotežu. Nezavisno od strategija i prethodnog psihofizičkog stanja dovodi do patnje većine ljudi.

Kriza predstavlja psihičko stanje izazvano kriznim događajem posle kojeg uobičajeni mehanizmi suočavanja sa stresom ne pomažu i povezana je s osećanjem gubitka kontrole,  pa je propraćena različiti stresnim ili traumatskim reakcijama (na fizičkom, misaonom, emocionalnom planu, kao i na planu ponašanja).

Kriza je vremenski kratka i ograničena (4-6 nedelja) i veoma su važni preventivni postupci kojima se ublažavaju posledice kriznog događaja- uklanjanje, odn. smanjivanje znakova krize i uspostavljanje emocionalne ravnoteže. Ovi postupci se sprovode što pre nakon kriznog događaja jer su ljudi tada "najotvoreniji" za pružanje pomoći, ali je potrebno i imati u vidu da ljudi prolaze kroz različite faze tokom krize i da intervencije treba pružiti pravovremeno, kada je osoba spremna da ih primi, a ne na osnovu jednostanog kriterijuma kao što je vreme proteklo od kriznog događaja. Everli (Everly, 2000), između ostalih autora, ističe da ljudi prolaze kroz različite faze tokom krize te da intervencije treba da pospeše prelazak iz jedne faze u drugu. Faberou i Gordon (Faberow & Gordon, 1981) ističu sledeće faze:

1) Faza herojstva-počinje nakon događaja ili čak i pre događaja,tokom iščekivanja. Sastoji se od pokušaja da se spasi i zaštiti život i imovina.
2) Faza medenog meseca-karakteriše je optimizam i zahvalnost zbog preživaljavanja.
3) Faza razbijenih iluzija-javlja se nakon 3-4 nedelje nakon događaja i karakteriše je razvoj svesti o tome da se nešto strašno dogodilo. Osećanja kao što su ljutnja, frustracija i osećaj krivice su česta. Tokom ove faze, osoba može da počne da dovodi u pitanje svoj pogled na svet. Česta su i pitanja tipa "Zašto se to baš meni desilo?"
Proces žaljenja, ukoliko je događaj izazvao gubitak, započinje tokom ove faze. Treća faza može da traje nedeljama, mesecima, čak i godinama. Prema Faberou i Gordonu, svrha kriznih intervencija je da pomognu osobi da pređe iz ove fazu u poslednju fazu ili fazu rekonstrukcije.
4) Faza rekonstrukcije-podrazumeva uspostavljanje normalnog funkcionisanja. Uspomene na događaj ostaju, ali osoba ima doživljaj da se život dalje nastavlja.


Dakle, potrebno je odabrati najbolje moguće strategije i taktike zavisno od specifičnosti događaja, specifičnosti ugrožene populacije i primeniti ih u adekvatno vreme, kao i angažovati posebne timove za intervencije u slučajevima kriznih događaja. Dobro je pribeći i merama samopomoći: podeliti osećanja sa bližnjima, učestvovati u zajedničkim aktivnostima, kao i baviti se aktivnostima koje nas opuštaju (šetnje prirodom, bavljenje sportom, slušanje muzike itd).






Korišćena literatura:

- Psihologija krize, Ljiljana Mihić (2008.god)

- Psihološke krizne intervencije, Lidija Arambašić (2000.god)

Нема коментара:

Постави коментар