понедељак, 20. април 2015.

KRITIKA

Kritika od strane bliskih ljudi može biti opravdana (kao i od strane bilo koga, ali nam ova teže pada). Po pravilu, dobro je ako je ta kritika je usmerena na naše ponašanje, a ne na naš karakter.
Za odnos među bliskim ljudima nije tipično da se kritikuje ličnost bliske osobe. (Da nam ne odgovara ličnost te osobe, ne bismo ni bilo bliski.)

Šta je po sredi kada neka bliska osoba uglavnom kritikuje nas kao nas, a ne neko naše ponašanje?
Možda zapravo i nismo bliski sa tom osobom, nego se zbog naših društvenih uloga (partneri, roditelji, deca...) pretpostavlja da jesmo.
Osim toga, kritike mogu biti previše učestale, previše intenzivne, cinične.

To sve čini odnos manje prijatnim, a utiče i na naš odnos prema samima sebi. Ako smo sa nekim u stalnom kontaktu, verovatno je da ćemo se prema sebi odnositi onako kako se ta osoba odnosi prema nama.

Da li možemo da promenimo odnos prema sebi, bez da se distanciramo od "problematične" osobe?
Možemo, kroz kontakt sa ljudima koji nas drugačije tretiraju, kroz čitanje knjiga koje imaju blagonakloniji odnos prema ljudima i, uopšte, izlaganjem onakvim psihičkim porukama kakve nam odgovaraju.

Naravno, promenu je lakše ostvariti ako se i distanciramo od nepoželjnih poruka. To nam može teško pasti ako te poruke dolaze od ljudi koji su nam dragi. Zato ljudi obično počnu da menjaju odnos prema sebi bez distancinja od "problematičnih" dragih ljudi.

Tek kad promena odnosa prema sebi uznapreduje dovoljno, dešava se sledeće: Sebe smo zavoleli dovoljno da nam je ta ljubav važnija od želje da pošto-poto budemo u kontaktu sa osobom koja nam ne prija.


Danijela

Нема коментара:

Постави коментар