понедељак, 16. јул 2012.

TOUCH ME





Svi mi imamo svoje granice koje nas odvajaju od sredine i obezbeđuju nam individualnost, razlikovanje onoga što jesmo od onoga što nismo. Te granice su istovremeno i mesto kontakta sa sredinom.

Kontakt sa sredinom nam je neophodan da bismo preživeli. Potrebno nam je i povlačenje iz kontakta, a nekada i izolacija.  Da bismo fizički opstali potreban nam je vazduh, voda, hrana. Seks je potreban radi produženja vrste. Da bismo zadovoljili ovu potrebu koja je povezana sa urođenim nagonom za preživljavanjem, imamo seksualne odnose sa drugom osobom.

Ali, u ovom prilikom neću pisati o biološkoj funkciji seksa. Kada bismo mu pribegavali samo u ovu svrhu, imali bismo seks par puta u toku života. A čovek upražnjava seks mnogo češće, i pretežno iz zadovoljstva ili drugih razloga, a ne da bi produžio vrstu.

Ti drugi razlozi jesu i potrebe - potreba za fizičkim dodirom, toplinom, bliskošću, kao i želja za uživanjem i opuštanjem. Ali seks je i više od toga, ili bar može biti više od toga.
Seks počinje pre samog seksa. Počinje tako što nas neko privuče na jedan poseban način - obično kažemo da se "palimo" na neku osobu. Najpre nam se dopadne kako izgleda, kako priča (možda i šta priča - reči imaju određeno značenje, pa se tako možemo "paliti" na nekoga i putem posredne komunikacije), ili samo boja glasa.  Onda poželimo da mu priđemo fizički bliže. Ako se i na drugoj strani dešava isto,  fizički se približavamo jedno drugom. Tada možemo da osetimo i miris (možda parfem ili dezodorans, ali najviše uzbuđuje prirodni miris tela), a ako se stvari odvijaju neometeno, i dodir i ukus (ukus pljuvačke, znoja) druge osobe. I da imamo seks sa njom.

Neki utisci i opservacije koje imamo o drugoj osobi pre seksa nam mogu govoriti o tome kakav seks možemo imati sa njom. To nam je korisno, a često se odvija na nesvesnom nivou. Ako je muškarac u stalnoj žurbi i želi da što pre postigne neki cilj, postoji mogućnost da će se tako ponašati i tokom seksa (odnosno, da će seksualni odnos trajati veoma kratko). Ako teži tome da ispunjava očekivanja drugih, moguće je da će upražnjavati seks i kada mu nije do toga, a tada može imati probleme sa postizanjem erekcije. Žena koja je "zakopčana do grla" u vrelim letnjim danima verovatno ne voli mnogo svoje telo, pa neće ni uživati mnogo u seksu. Ona koja na poslovne sastanke dolazi u provokativnim kratkim haljinama sa velikim dekolteom, verovatno koristi seks i u cilju zavođenja i manipulacije, a ne samo uživanja. Ako muškarac sa kojim je neka žena na ručku smaže sam skoro ceo dezert koji su zajedno naručili (jer im se činilo da je dovoljan jedan), verovatno će u seksu misliti samo na svoje zadovoljstvo.

U ovom "seksu pre seksa" kada nekoga prvi put sretnemo i počnemo da se palimo na njega obično nema odmah fizičkog približavanja (bar ne prevelikog) iz sijaset razloga. Ljudsko društvo je tako ustrojeno da je poželjno pridržavati se nekih konvencija. To je dobro, inače ne bismo mogli da se izborima sa mnoštvom konsekvenci do kojih bi dovelo ovo spontano kretanje ka nekom na koga se "palimo". Ali nam taj trenutak ostaje označen kao "magičan".

Kada smo sa nekim u partnerskoj vezi, ovaj "magični" momenat se već desio, ali se dešava i kasnije. Dešava se tokom veze, kada imamo seks sa partnerom.
Seksualna privlačnost nije ni jedini, ni dovoljan razlog za održavanje veze. A moguće su i veze bez nje, ali se teško mogu održati.
Kroz seks sa osobom koju volimo imamo priliku ne samo da zadovoljimo svoje važne potrebe (to možemo često i na druge načine), već i da povećamo svesnost o sebi i da postignemo svoju celovitost kao ličnosti.

Seks obuhvata celo telo i uvek se dešava u sadašnjem trenutku. Ako ga ograničimo na genitalne organe, to je onda samo pražnjenje seksualne napetosti. Ako ga prebacimo u prošlost ili u budućnost i razmišljamo o njemu (ili ukoliko koristimo pornografiju),  onda uključujemo misaone procese koji su jedan od većih "neprijatelja" seksa. "Prijatelji" seksa su čula. Svesnost o dodiru, toploti, izgledu, ukusu, zvucima, pokretima.  Ovo postižemo tako što smo svesni najpre svog tela. Zato je potrebna bliskost sa partnerom - da bismo mogli da se opustimo kao kada smo sami. To omogućava i partneru da se opusti i da bude svestan svoga tela. Tada zajedno možemo biti svesni narastajućeg uzbuđenja do koga dolazi kroz kontakt sa telom partnera. Taj kontakt se ostvaruje kroz poljupce, zagrljaje, milovanje. Povećanje uzbuđenja vodi ka seksualnom aktu (ovo je isuviše suvoparna reč za seksualno sjedinjavane- što je, opet, možda isuviše sladunjav izraz). Kako god, u okviru svega ovoga sve nekako vodi ka orgazmu, koji se može desiti, ali i ne mora. Svrha seksa nije orgazam, ali je lepo ako se desi.

Orgazam se dešava, ne postižemo ga. Orgazam nije samo pražnjenje napetosti i vrhunac zadovoljstva. Orgazam je trenutak potpunog prepuštanja i privremenog gubljenja granica - jedno smo ne samo sa partnerom, već sa čitavim Univerzumom. Orgazam ne treba juriti. Ako se ne desi, desiće se. Dešava se baš onda kada i treba.

Problemi kao što su nepostizanje orgazma, impotencija, prerana ejakulacija, su problemi u našoj glavi. Do njih dolazi onda kada mislimo o seksu. Kada mislimo da treba ili ne treba da ga imamo, da treba da zadovoljimo svog partnera, da treba da postignemo orgazam. Dobar seksualni život nije ako imamo što više orgazama. Niti ih treba sebi uskraćivati - njihov broj nije ograničen, pa da se plašimo da ćemo ih potrošiti. Kada je u pitanju seks, ništa ne treba. Seks je stvar želje.

Želja i uživanje su glavni sastojci seksa. Povezani su sa delom naše ličnosti koji je spontan, kreativan, neozbiljan, voli da se igra, zabavlja i da uživa. On ne igra nikakve igre, ne manipuliše, ne brine se, nije zloban, nije strog i kritičan. U kontaktu sa drugom osobom i tim delom njene ličnosti, seks je sama esencija života.

 Seks se u nekom trenutku prevazilazi (obično u poznijim godinama, što je povezano sa procesom starenja). Osećanje gubljenja sopstvenih granica, nasuprot izolaciji  kada zadovoljavamo svoju potrebu za povlačenjem od drugih, se postiže i na druge načine. To nije "utešna nagrada". Jednostavno, pratimo svoje potrebe i želje i uviđamo šta nam najviše odgovara.

Kada smo u kontaktu sa sobom, možemo odabrati ono što nam najviše odgovara. Recimo, ako želimo da vidimo da li nam neko kao partner odgovara, možemo da ga pomirišemo (da osetimo njegov telesni miris, ne miris parfema, dezodoransa, toaletne vode ili sl.). Najstariji deo našeg emocionalnog života se nalazi u čulu mirisa - miris je bio povezan sa preživljavanjem. Ako nam se miris sviđa, dobre su šanse da je on/ona onaj pravi/prava.
Najvažnije stvari o sebi, kao i o partner, možemo saznati kroz seks.


Danijela














Photo by Nemanja Stojanović

4 коментара:

  1. Šta ako se "palimo" na nekoga i želja je jaka (miris, dodir, boja glasa...) ali nam utisci i opservacije koje si pomenula govore da nam osoba ne bi odgovarala u seksu - npr. "smaže sam skoro ceo dezert" :) ?
    Inače, super je tekstić, pravi letnji :)

    ОдговориИзбриши
  2. Maslacak, dobro je da pogledamo i širi kontekst - koliko bi nam odgovaralo da sa tom osobom budemo intimni i na osnovu drugih njenih osobina, na osnovu opšte životna situacije. Ne moramo da imamo seks sa svakim ko nas seksualno privlači. Ne samo da ne moramo, nego nije ni poželjno, jer tako sebi možemo porilično iskomplikovati život.

    ОдговориИзбриши