Razvoj
ličnosti čoveka usmeren je ka postizanju zrelosti. Zrela ličnost se izgrađuje
tokom života, ali nema nužnu povezanost sa biološkom starošću. Ipak, mogu se
razlikovati periodi života u kojima se normalno postižu odlike zrele ličnosti.
Odlike na koje se posebno može staviti akcenat
su osećanje identiteta (traganje za odgovorom na pitanje :"Ko sam
ja?"), koje je naročito aktuelno u mladosti, u periodu adolescencije, kao
i na integritet i prihvatanje sebe, što je povezano sa srednjim dobom. Zato u
ovim periodima dolazi do kriza, javlja se preispitivanje, sagledavanje,
korigovanje i promena mnogih osobina, stavova, oblika ponašanja. U tom smislu
krize su dobre i korisne jer omogućavaju razvoj i zrelost ličnosti.
Interesantan
je stav koji naša (zapadna) kultura zauzima prema krizi srednjih godina.
Nasuprot adolescenciji, prema kojoj odrasli često imaju odnos kao prema
najlepšem, romantičnom i vedrom dobu života (zaboravljajuci pri tom koliki je
zapravo stepen nesreće mladog bića), kriza srednjih godina se smatra nečim čega
bi se trebalo stideti. To je deo šireg problema stava zapadnog društva prema
procesu starenja. Dok se na istoku stari ljudi veoma cene i uvažavaju i poštuje
se njihova mudrost, na zapadu je drugačije. Postoji neka vrsta diskriminacije
prema osobama koje više nisu mlade. Kriza srednjih godina se doživljava kao
početak čovekovog propadanja. Međutim, u realnosti ovaj period je sličan adolescenciji.
To je životna kriza koja se sastoji od mnogih psiholoških problema, ali svi ti
problemi imaju veoma važnu razvojnu ulogu. Preispitujemo čitav svoj život kako
bismo videli šta nam odgovara, a šta ne.
U
geštalt psihologili kriza srednjih godina se može posmatrati kao neka vrsta
druge šanse da dovršimo one „poslove“ koje nismo u adolescenciji. Kada se
pojave neki problemi u našem životu možemo malo bolje pogledati o čemu se
zapravo radi. Problemi koje smo imali i u adolescenciji se i sada ponavljaju,
ali se razlikuju konkretne situacije, pa nam je teško da to uvidimo. Kupovina
skupog automobila, nalaženje mnogo mlađeg ljubavnika (ljubavnice), trošenje
velikih svota novca da bi se izgledalo mlađe i sl, manifestacija je težnje da
se bude ono što nismo, da ne prepoznajemo sopstvene potrebe. Ako u
adolescenciji nismo naučili da dobro postavimo svoje granice u odnosu na druge,
ako preuzimamo na sebe odgovornost za tuđe živote, ili na druge prebacujemo
odgovornist za sopstveni život, ako ispunjavamo očekivanja drugih i ako tražimo
da drugi ispunjavaju naša očekivanja, verovatno će ovo biti suština problema
koji se javljaju i u srednjim godinama. Možda nam se može učiniti da nemaju
nikakva sličnosti. Međutim, sličnost postoji u emocionalnom smislu. Potrebno je
da utvrdimo koje su to vrste emocionalnih uznemirenosti koje se ponovo
javljaju. To su naši "nedovršeni poslovi" i ono što nam je činiti je
njihovo dovršavanje.
Postizanje
zrelosti ličnosti je važno za čoveka.
Zrela
ličnost ima kvalitetan način života, usklađen odnos prema sebi i okolini. Zrela
ličnost ima i adekvatan odnos prema starosti. Kako ce proteći susret čoveka sa
starošću zavisi ne samo od neminovnih karakteristika starosti, već i od toga
kako je čovek proživeo mladost i srednje životno doba. Kriza srednjih godina je
prilika da postignemo integrisanost i zrelost svoje ličnosti i da ga samim time
ispunimo smislom.
Danijela
Danijela
Photo by Nemanja Stojanović
Нема коментара:
Постави коментар