уторак, 5. јун 2012.

LITTLE DROP OF POISON




Za nekoga kažemo da je zloban onda kada svesno želi da nanese zlo nekome. Za ovo nema nikakav opravdani razlog.
Možda je ovo teško razumeti, kao i razne stvari kojima se ne vidi uzrok. Ali, to što se ne vidi uzrok ne znači da ga nema.
Pojam zla je dosta razmatran u filozofiji i religiji. O zlu se govori kao o sili koja je usmerena destrukciji, uništenju, nanošenju  patnje i bola drugome.
U psihologiji se težnja za ovakav odnos prema drugome  objašnjava osećanjem mržnje. Mrzimo nekoga zato što ga doživljavamo kao izvor opasnosti po sopstveni život, iako mu nismo dali nikakav razlog za to. U takvoj situaciji možemo biti pokrenuti na akciju ka njegovom uništenju.Tako dolazi prividno do jednog začaranog kruga - možemo biti zli prema nekome zato što smatramo da je on zao.

Pošto nema opravdanih razloga za osećanje mržnje koje stoji iza zlobe, može se govoriti o neadekvatnom osećanju. Neadekvatna osećanja imaju svoj izvor u osećanjima sa kojima nismo u kontaktu, nismo ih svesni.
To su neprijatna osećanja koja smo nekada u prošlosti blokirali, ali ona provejavaju našim životom u raznim situacijama u sadašnjosti. Ovo nas vezuje za prošlost i onemogućava nam izvorni odgovor na neku situaciju - reagujemo emocionalnom navikom. Da se radi o emocionalnoj navici  možemo prepoznati ako reagujemo preterano u nekim situacijama, ili ako prema drugima osećamo neadekvatnu ljutnju, bes, mržnju.  Razlog ovome je što u njima vidimo odraz otuđenih delova svoje ličnosti sa kojima nismo u kontaktu.


Blokirana emocionalna iskustva su vezana za neke događaje - uglavnom određene specifične gestove roditelja, njihova ponašanja koje nismo mogli da razumemo, ili smo ih pogrešno razumeli, često kao potvrdu da nismo dovoljno vredni, tj. da nismo vredni ljubavi ili da nismo vredni poštovanja. Ako smo došli do takvog zaključka u detinjstvu, onda se i danas tako osećamo, bili mi toga svesni ili ne.
Ovde se mogu potražiti  koreni zlobe. U drugome vidimo izvor opasnosti za nas zato što je taj drugi samo glasnik koji nas podseća na neki naš otuđeni deo ličnosti. Taj deo ličnosti doživljavamo nedovoljno vrednim, lošim, suštinski zlim.
I najmanja kap zlobe može da nas "zatruje" jer nas okreće ka traženju izvora sopstvenog bola i patnje u nekom drugom. Izvor sopstvenog bola i patnje je u nama. Prevazilazimo ga tako što osvešćujemo svoja blokirana osećanja.

Tako stvaramo mogućnost da živimo autentično i vraćamo radost i uzbuđenje življenja u svoj život.


Danijela


















Photo by Nemanja Stojanović

3 коментара:

  1. U pravu si, koleginice, da je tema dobra i zla bila predmet interesovanja filozofije, psihologije, književnosti kroz vekove.

    U psihologiji, bez obzira na orijentaciju, centralno je da se pojam zla demistifikuje. Zlo ne postoji samo po sebi, postojimo samo mi koji osećamo zlobu! Drugi ne izazivaju zlobu u nama, mi smo ti koji reagujemo na osobine i uporedjujemo ih sa našim standardima, pa ih proglašavamo kao nepoželjne i negativne. Zato preuzmimo odgovornost za osećaj zlobe, jer to nije ništa spolja, van naše kontrole!

    Naša negativna osećanja se po intenzitetu kreću od najblaže averzije do najdublje mržnje koja stoji iza zlobe. Taj intenzitet zavisi od stepena angažovanosti našeg Ja, odnosno od doživljaja bliskosti. Nekad se misli da su ljubav i mržnja suprotnosti, a zapravo je ravnodušnost negacija i ljubavi i mržnje. Ljubav i mržnju osećamo samo prema bliskoj osobi.! Zato kažemo da nas samo korak deli od ljubavi do mržnje.

    Takodje je interesantno posmatrati mržnju duž dimenzije inferiornost vs. superiornost. Mržnju osećamo prema osobama koje doživljavamo superiorno, ugrožavajuće. U osnovi mržnje je zato želja za uništenjem i povređivanjem objekta mržnje, jer je to biološka odbrana.
    Pitanje samomržnje posebno je osetljivo područje.

    Ono što je najvažnije uočiti je da je mržnja, zloba vezana za procenu vrednosti, odnosno osnovno pravo na život, zato je tako krucijallna, jer je ugrožavajuća za biće.

    Zašto mrzimo, zašto smo zlobni? Postoji niz objašnjenja i u psihologiji:
    1. frustrirano-agresivni obrazac vidi mržnju kao deo prirodne dinamike osujećenja. Kod životinja to izaziva čistu agresivnost na ponašajnom nivou. Kod čoveka se sve komplikuje, jer nastaje klupko kognitivnih, emotivnih i konativnih sastojaka.
    2. psihoanaliza govori o Idu i Tanatosu.
    3. egzistenicjalističa shvatanj postuliraju ontološku ugroženost i negativnu integraciju.

    Ovaj tvoj blog, Danijela, dobro postavlja ego-sintone i ego-distone sadržaje u konflikt i vidi rešenje u osvešćivanju tih „odbačenih“ našin delova. Tako ćemo uočiti da smo mi ti koji smo izvor zla, a ne naka sila van nas. Mi smo ti djavolčici, nama rastu trojčice, ali to znači da mi to možemo i da kontrolišemo, da možemo da neutrališemo zlo!

    ОдговориИзбриши
  2. Hvala, Ljiljo, na ovako dobrom komentaru. :-)U geštalt terapiji se na ovome radi kroz osvešćivanje otuđenih delova ličnosti, njihovo prihvatanje i integraciju.

    ОдговориИзбриши
  3. Kako se čovek povezuje sa otuđenim delovima svoje ličnosti ? Kako da zna koji su otuđeni ?

    ОдговориИзбриши