Kada
se dvoje ljudi zavole njihova želja je uglavnom da se ta ljubavna priča nikada
ne završi, da traje zauvek. Naravno, ništa ne traje zauvek i veze se završavaju
- bilo rastankom ili smrću jednog od partnera. Smrt je, naravno, izvesna, i ne
možemo je izbeći, ali se postavlja pitanje da li možemo i da li je dobro da
izbegnemo rastanak po svaku cenu.
Rastanak
dvoje ljudi nije sam po sebi loš. Nije dobro rastajati se ako ljubavi još uvek
ima i ako postoje načini da se prevaziđu razmimoilaženja. U tom slučaju je
dobro preduzeti razne korake u cilju premošćavanja udaljenosti i jaza koji je
nastao. Međutim, u nekim slučajevima je rastanak nešto najbolje što dvoje ljudi
može učiniti za svoj ljudski odnos. Rastanak može predstavljati i korak napred
u razvoju oba partnera.
Kako
će se odvijati završavanje nekog odnosa zavisi od njegovog kvaliteta. Koliko je
bio kvalitetan početak odnosa, toliko bi mogao da bude kvalitetan i kraj
odnosa.
Zreli
odnosi počinju iz namere bar jednog partnera da se razvijaju kroz uzajamni
odnos, dok nezreli imaju nameru da održe određeno stanje koje su proglasili za
idealno, ili makar dovoljno dobro. Ovo nikako ne treba pomešati sa uslovljavanjem
ljubavi, sa očekivanjem da se partner promeni zbog toga što ga volimo i što smo
spremni da mu „pomognemo“ da se promeni. Suština je da smo mi spermni da
sazrevamo kroz taj odnos, bez obzira na to da li partner želi da se razvija.
Naravno, može biti od koristi da izaberemo partnera koji
takođe želi da se razvija, ali ovo nikako ne treba mešati sa situacijom
i kojoj mi smatramo da neko treba da se menja, zato što očigledno ima neki problem. Ljubav nije
psihoterapija. Takođe ne treba mešati
obostranu želju za razvojem sa situacijom u kojoj nam neko signalizira da želi
da se razvija zato da bi nam se predstavio u boljem svetlu.
Kada
se partneri razvijaju tokom godina, dešavaju se neke interesantne stvari.
Najinteresantnije
je kada ljudi menjaju svoj karakter. Ako je veza počala sa namerom stagnacije,
promena karaktera jednog ili oba partnera
ruši psihološki ugovor sa početka veze - da partneri ostanu takvi kakvi
jesu. Međutim, ako je početna namera dinamična, tj. ukoliko bar jedan partner
želi da se razvija, onda su promene karaktera potpuno u skladu sa tim.
Udaljavanje
partnera može biti i dobro i loše. Dobro je kada je izraz njihove težnje za
samostalnošću, a loše je kad je posledica nedostatka kontakta izmedju njih. U
prvom slučaju udaljavanje se ciklično smenjuje sa zbližavanjem, i to su
normalne faze odnosa. U drugom slučaju udaljavanje je uvod u krizu odnosa.
Udaljavanje
se manifestuje (kada je kriza u pitanju) bilo kao prekid ili slabljenje
komunikacije, bilo kao neproduktivna komunikacija, bilo kao nemogućnost
partnera da izađu jedno drugome u susret.
Ako
su partneri ušli u odnos sa namerom da se razvijaju, verovatno će se to odraziti
na njihov raskid, tj. želeće onom drugom sve najbolje i tako ce se i ponašati.
U
drugom slučaju moguće su razne vrste smicalica, počevši od emocionalnog
ucenjivanja, optuživanja za propast odnosa, i uopšte za sve i svašta, pa do
ozbiljnijih stvari kao što je manipulacija zajedničkom decom, zajedničkom
imovinom, prijateljima, rodbinom itd.
Međutim,
bez obzira na to kako je veza počela, kada dođe do krize, može se mnogo toga
uraditi, bilo da se ta kriza prevaziđe, ili bar da se odnos raskine na dobar
način.
Uradite sledeće
ukoliko imate neku problematičnu situaciju u svom partnerskom odnosu:
Zamislite da se nalazite u pozorištu i da se na pozorišnim daskama odvija scena koja je tipična za tu situaciju. Vi se nalazite u publici i posmatrate tu scenu. Vidite kako se ponašaju glumci koji igraju vašeg partnera i vas. Kako govore, kako se kreću. "Razvijte" ovu scenu i pratite kako se osećate. Da li je predstava koju gledate tragedija, komedija, vodvilj? Kako vam se sviđa gluma, scenografija? Da li biste režiseru ili glumcima dali neku sugestiju? Da li na kraju scene aplaudirate, zviždite ili ravnodušno napuštate pozorište?
Kada završite, vidite kako se osećate i šta sada mislite o svom problemu između vas i partnera.
Danijela
Zamislite da se nalazite u pozorištu i da se na pozorišnim daskama odvija scena koja je tipična za tu situaciju. Vi se nalazite u publici i posmatrate tu scenu. Vidite kako se ponašaju glumci koji igraju vašeg partnera i vas. Kako govore, kako se kreću. "Razvijte" ovu scenu i pratite kako se osećate. Da li je predstava koju gledate tragedija, komedija, vodvilj? Kako vam se sviđa gluma, scenografija? Da li biste režiseru ili glumcima dali neku sugestiju? Da li na kraju scene aplaudirate, zviždite ili ravnodušno napuštate pozorište?
Kada završite, vidite kako se osećate i šta sada mislite o svom problemu između vas i partnera.
Danijela
Нема коментара:
Постави коментар