понедељак, 30. април 2012.

BYE BYE LIFE




Kada neko dođe na psihoterapiju posle izvršenih lekarskih pregleda kojima je utvrđeno da su njegovi telesni poremećaji i problemi povezani sa psihološkim, odn. da se radi o psihosomatskom problemu, onda se radi na onome što je u osnovi problema. Naravno, potrebno je prethodno izgraditi odnos poverenja između terapeuta i klijenta, sagledati širi životni kontekst klijenta. Ali, u traženju odgovora polazimo od simptoma i fizičkih bolesti.
Ako su uzroci telesnih bolesti psihološke prirode, onda se radi o nekim slikama, rečima, uverenjima na koje klijent reaguje bolešću. Tokom terapije se radi na njihovom preispitivanju. Mislim da će najbolje biti da opišem neki slučaj rada na psihosomatskom problemu klijenta.

Klijent, nazvaću ga Maks, je imao problema sa čestim glavoboljama. Ovaj četrdesetogodišnjak, službenik u banci inače, oženjen i sa dvoje dece, je naizgled imao potpuno zadovoljavajući život. Uradio je sve lekarske preglede i, po njima, sve je bilo u redu na planu fizičkog zdravlja.
Već tokom početnih razgovara sam primetila da povremeno malo jače steže vilice. Tokom daljeg rada sam primetila da se to dešava kada priča o nekim situacijama na koje bi očekivana reakcija bila frustracija i osećanje ljutnje. On je nije prepoznavao, niti je govorio o njoj. Kada se naredni put desilo da sam uočila stezanja njegove vilice, predložila sam mu da uradimo mali eksperiment, sa čim se on složio. Primenila sam tehniku koja se koristi u geštalt psihoterapiji i koja se zove "pojačavanje". Ova tehnika se sastoji u tome da klijent pojača neki pokret koji je napravio. Dakle, rekla sam mu da još jače stegne vilice i da mi onda kaže šta oseća. Uradio je to par puta, i ubrzo postao svestan osećanja ljutnje.
Dalji rad je išao u pravcu rada na ovom osećanju. Rane poruke koje je on dobijao u vezi sa ljutnjom su bile da nije lepo ljutiti se i da nije dobar ako to čini. Ovakve poruke u našoj kulturi obično dobijaju devojčice, dečaci nešto ređe. Naravno, ovo je dovelo do potiskivanja ovog osećanja. Njegov otac je bio naprasit čovek i Maks je bio bliži sa majkom kao dečak. Od nje je usvojio uverenje da nije dobro ljutiti se i da nije dobra osoba ako se ljuti.
Istovremeno sa osvešćivanjem osećanja ljutnje, odvijao se i psihoterapijski rad na telu.
Svoju glavobolju Maks je opisivao kao bol  u obliku pritiska i stezanja poput obruča, u predelu čela, ali i u potiljku. Nekada je bila blaga,a nekada veoma jaka i neugodna.
Osim bola u glavi, Maks se žalio i na druge tegobe - osećanje punoće u stomaku, stezanje u grlu, lupanje srca, razdražljivost, teškoće u koncentraciji i pamćenju. Dugotrajna napetost mišića glave i vrata koji su telesni izraz psihičke napetosti mogu dovesti do ovoga. Pokazala sam mu tehnike telesne relaksacije koje su mu pomogle u prevazilaženju napetosti.
Nešto od ovih tehnika možete da probate i sami: stegnite jako pesnicu i držite je tako desetak sekundi. Onda je pustite. Osetite razliku između toga kada su mišići napeti i opušteni. Uradite to nekoliko puta. Budite svesni toga kakav osećaj imate u ruci kada je stegnuta, a kakav kada je opuštena. Sada pokušajte samo da zamislite da vam je ruka opuštena i da "prizovete" osećanje koje ste imali kada vam pesnica nije bila stegnuta. Na ovaj način možete da opustite celo telo.
Ali, stvar nije samo u primeni nekih tehnika. Čak, ako se zaustavimo samo na njima, propustićemo da uradimo nešto sa onim što stoji u osnovi psihosomatske bolesti. U ovom slučaju je to bio odnos prema osećanju ljutnje, nedovoljna svesnost ovog osećanja, i njegovo neizražavanje.
Dakle, svaka psihosomatska bolest ima svoj smisao i poruku. Ako imamo probleme sa kožom, možda se osećamo ugroženo. Koža je mesto kontakta i razdvajanja sa fizičkom sredinom. Ako je doživljavamo ugrožavajućom na bilo koji način po nas, izbegavaćemo kontakt sa njom, a to se može manifestovati kroz kožna oboljenja. Ako imamo bolove u leđima možda osećamo da se "ceo svet svalio na naša ramena", da svoju životnu situaciju doživljavamo teškom jer preuzimamo odgovornost ne samo za svoj život, već i život drugih. Ako imamo probleme sa vidom i sluhom, možemo ispitati da li postoji nešto sa čime izbegavamo da se suočimo. Artritis je povezan sa preteranim kriticizmom i nefleksibilnošću u odnosima sa drugima. Ako imamo stomačne probleme, možemo se zapitati šta to ne možemo da "svarimo" u psihološkom smislu. Možemo patiti od zatvora ako se teško rešavamo da se odreknemo nečega što nam više nije potrebno.
Rad na psihosomatskim bolestima je potreban ne samo zbog toga što nam one otežavaju život, već i zbog toga što nam govore o našim uverenjima na osnovu kojih na život reagujemo bolešću. Psihosomatske bolesti mogu odvesti u pretežno telesne bolesti. Imala sam slučaj klijentkinje koja je zbog škrgutanja zubima tokom noći imala ne samo bolove u vilici i glavobolje, već je i oštetila zube, pa je morala da ide na intervenciju kod stomatologa. Kolitis koji dugo traje može dovesti do proširenja upalnih promena creva i daljih komplikacija.
Kada kažem da je dobro ako svoje simptome i bolesti volimo, to ne znači da treba da radimo na tome da ih imamo, tj. da smo bolesni. To znači da ih možemo razmatrati sa ljubavlju prema sebi, jer su oni telesni izraz naših nerazrešenih emocionalnih problema, naša reakcija na njih.


 Danijela

















Photo by Nemanja Stojanović

2 коментара:

  1. Danijela,ja imam teške glavobolje kada su mi emocije uznemirene emocije kada pomislim da me netko izdao na bilo koji način!
    Imam teški poremećaj povjerenja u ljude,jako sam sumnjićav ali i kontralakovjeran pa to izaziva teški osijećaj povrijeđenosti i napuštenosti!
    Kako sam prestao sa geštalt psihoterapijama sve mi se češće dešava da zapadam u stanja koja mi se ne sviđaju!Stanja kada u osijećaju napuštenosti povrijeđujem svojim ispadima verbalnoga tipa osobu koju volim,s toga Ona i ima neki strah prema meni ali je tu uvijek da mi pomogne!
    2.7.2011 godine kada smo se posvađali,srećm nije vidjela moj čin jer smo pričali na mobilni,ja sam uzeo nož i zabio si ga u lijevi dlan.Liječnik je rekao da imam sreće što si nisam ozljedio bitan živac!
    Nakon toga Ona nije pobijegla od mene već mi je pomogla da krenem na psihoterapije bila je uz mene! I zato me plaši njen strah koji osijeća prema meni i sam se sebe nekada bojim!
    Boli me što sam tako postupio jer to nas je udaljilo!
    Možete li mi kako pomoći?
    Dean!

    ОдговориИзбриши
  2. Deane, dobro bi bilo da nastavite sa psihoterapijom, teško je inače ovako putem komentara reći nešto više o nekom konkretnom problemu.

    ОдговориИзбриши