среда, 24. август 2011.

CIGARETE


Psihoterapeuti koji pomažu drugima da reše neke svoje probleme, mogu imati, a ne retko i imaju i svoje nerešene probleme. Tokom rada sa klijentima je važno da budu svesni toga, u cilju dobrog postavljanja granica u odnosu na klijenta. Dobro je i da prevaziđu svoje probleme, u cilju poboljšanja kvaliteta svog života.
Problem koji sam uspela da prevaziđem, a o kome bih htela da napišem nešto je zavisnost od nikotina. Cigarete. Neću vam opisivati kako je sve to teklo dok nije postala zavisnost, već kako je prestalo.

Počelo je da prestaje kada sam postala svesna svoje ambivalentnosti.
Pušila sam već bila deset godina, to je postalo sastavni deo mog života. Istovremeno je počelo i da mi smeta iz raznih razloga. Tako sam rešila da prestanem sa pušenjem. Oduvek sam smatrala da imam jaku volju i da sam uporna. Smatrala sam da će to ići lako.
A evo kako je išlo.
Videla sam da mogu i da ne pušim cigarete, ali da mislim o njima sve vreme.
Na kraju prvog dana to me je iznerviralo. Osetila sam se veoma frustrirano.  Zapalila sam cigaretu.
Sutradan sam bila ljuta na samu sebe što nisam "izdržala" i rešila sam da ponovo počnem sa "nepušenjem".
Na kraju drugog dana to me je ponovo iznerviralo. Ponovo sam se osetila frustrirano. Ponovo sam zapalila cigaretu.
A onda sam počela da pušim još više nego ranije. Sve vreme misleći o tome kako da prestanem.
Rešila sam da promenim pristup. Zapitala sam deo svoje ličnosti (nazvala sam ga "smoker") dokle misli tako. Dok sam ga to pitala, osećala sam ljutnju. A onda sam zamislila da sam ja "smoker" i iznela sam svoje argumente u prilog pušenju. Najvažniji je bio taj da mi je cigareta potrebna kada ne mogu da kontrolišem situaciju, a plašim se ishoda. To je bila ključna reč: strah. Tog straha nisam bila svesna, bio je prikriven osećanjem ljutnje. Rekla sam najpre u sebi, a onda i naglas: "Ja se plašim". Ponovila sam to jače par puta.
Ovo mi je bilo veoma važno saznanje.
Počela sam da predočavam sebi kako mogu dozvoliti  i da ne vladam uvek u potpunosti svakom situacijom. i da je sasvim u redu da se plašim.
Pušenje cigareta kao problem je nakon ovoga otišlo u drugi plan.
Rekla sam sebi:"Cigarete postoje na ovom svetu, ali one nisu u mojoj orbiti."
Osetila sam neku prazninu i usamljenost kao da sam potpuno sama u celom svemiru.
Nisam želela da tu prazninu popunjavam nečim drugim. Sada sam osećala i usamljenost i strah. Posle nekog vremena ta usamljenost i strah su počeli da se smanjuju. Kao dim od cigarete.
Jave se ponekad ponovo, ali se onda podsetim najvažnijeg  iz ovog iskustva ostavljanja cigareta, a to je dozvola koju sam dala samoj sebi - da ne moram uvek da budem jaka i uporna i da mogu da budem ponekad i slaba i da jednostavno pustim da stvari idu kako idu, ili da tražim pomoć. Dozvolila sam samoj sebi  da se plašim i da se ne osuđujem zbog toga.


Danijela













Photo by Nemanja Stojanović

10 коментара:

  1. Da, Ist, ja sam jako brza. Možda bih mogla i da usporim.

    ОдговориИзбриши
  2. Ja sam ostavila cigarete pre par godina prvi put....pa sam ponovo pocela da pusim i to na letovanju...nekako su mi hladno Stela pivo i cigarete na plaži zvucali hedonistički :) .... ja sam tada mislila ma to je samo jedna dve na plazi...ali opet sam pocela :(... i dugo mi je trebalo da se usudim da ponovo prestanem...ali prosle godine sam kupila tablete Ziban i ponovo se uhvatila u kostac....svaki dan sam sebi ponavljala, i sa vecim mukama si se borila i sa ovom ces...i nekako sam uspela!
    Problem je bio jer sam cigarete vezivala za uzivanje, sve dok nisam promenila plocu i pocela da ih gledam kao otrov....
    Nadam se da vise nikad necu zapaliti...mada moja drugarica kaze "jednom pusac, uvek pusac:) "
    Za sada nemam cak ni zelju.

    ОдговориИзбриши
  3. Drago mi je da ste uspeli. Kada su zavisnosti u pitanju, postoji i psihološka strana toga, pa nije loše raditi na onome što je u osnovi, inače može doći do zamene vrste zavisnosti.

    ОдговориИзбриши
  4. као пушач, имала сам увек гомилу разних оправдаља. У последње време, све више и више ми смета, али упорно пушим и даље. ИНтезитет је испреплетан с расположењем. Поред телесне зависности, приметила сам да су цигарете и моја психолошка потреба. Телесне бих могла да се одрекнем, али она психолошка иде много теже, ако иде уопште.. некако ми цигарете дођу, предшпостављам као беби цуцла.

    ОдговориИзбриши
  5. Jelisaveta,
    Dobro je da ste uočili da Vaša zavisnost ima svoju psihološku stranu. Na tome možete raditi, a telesnu zavisnost, kada je pušenje u pitanju, nije toliko teško prevazići.

    ОдговориИзбриши
  6. Huh.Samo razmisljam kako se vec par dana namestam ko kvocka e da bi ovde kucao. Mislio sam da je to rutina ali su iz mene pocele da se razvijaju neke dramske sekcije. Sacuvaj i sakloni:/
    To znaci da su (barem kad sam ja u pitanju) oni iskusni u pravu: odvikavanje je proces dug kolko i navikavanje.
    Zato sam na fb-u hteo da delujem blagonaklono u smislu jos nije gotovo bez obzira sto tako izgleda.
    :)

    ОдговориИзбриши
  7. U pravu ste, lucky, odvikavanje od neke zavisnosti je proces. Nije stvar samo u promeni navika i regulisanju telesne zavisnosti, već i u razrešenju psihološke strane problema. Potreba za nekom zavisnošću je posledica nekih nezavršenih razvojnih zadataka.

    ОдговориИзбриши