понедељак, 9. јун 2014.

EMPATIJA

Empatija je sposobnost da se uživimo u osećanja druge osobe. Da zamislimo kako se ona oseća i da osetimo to isto osećanje.. Na primer, osećamo tugu koju zamišljamo da druga osoba oseća. Naravno, ne možemo da se zaista uživimo u to kako se neko oseća, nego jedino u svoju zamisao o tome kako se ta osoba oseća. Mi o tome nemamo nikakva direktna saznanja, nego možeš da nagađamo - da izvlačimo zaključke iz onoga što vidimo i čujemo. Na primer, ako vidimo da neko plače, mi ćemo pretpostaviti da je tužan. Ako vidimo da je nasmejan, pretpostavićemo da je veseo. Empatija je važna u međljudskim odnosima, jer nam omogućuje da druge ljude vidimo kao slične sebi. Omogućuje emotivno zbližavanje sa drugima. Da li je moguće imati premalo ili previše empatije? Jeste. Ljudi koji imaju nedovoljo razvijenu empatiju slabije razumeju svet oko sebe. Konkretno, slabije razumeju druge ljude. Ovo, međutim, ne treba mešati sa nedostatkom saosećanja. Saosećanje je želja da se drugi oseća prijatno i da se ne oseća neprijatno. Zamislivo je da neko ima sasvim dovoljno razvijenu empatiju (odlično razume kako se drugi osećaju), ali ga nije mnogo briga da drugima bude prijatno. Pa ipak, za očekivati je da ako bolje razumemo kako se drugi oseća, ako više možemo da se uživimo u to, da će nam i više biti stalo do toga kako se drugi osećaju. Kako možemo razvijati empatiju?
Budimo kreativni. Pronalazimo sličnosti između situacija u kojima se drugi nalaze sa situacijama u kojima smo mi sami bili. Čak i kada ove sličnosti nisu očigledne. Ovo je za psihoterapeute naročito interesantno u situaciji kada treba da se uživimo u osećanja osobe sa kojom smo u konfliktu. Rešavanje konflikta pomaže razvijanje empatije, jer zbog ovog brzog fidbeka dobijamo motivaciju da radimo na razvijanju empatije, čak i kada to nije od neposredne koristi.


Danijela
















Photo by Nemanja Stojanović

Нема коментара:

Постави коментар