петак, 4. децембар 2015.

PAPRIKE

Pre 20-ak godina, moja prijateljica iz detinjstva, iz Skoplja, krene u Švedsku. Našla tamo posao, u Beograd je dolazila po vizu. 
Pošto se znamo porodično, još od zemljotresa u Skoplju, i mnogo se volimo, bili smo stalno zajedno.
Sačekamo je jednom na stanici (tada smo imali braon fiću) i pravac u Hotel Interkontinental, odakle je trebalo da krene na put.
Stajemo ispred Interkontinentala, izlazi portir sa belim rukavicama na rukama.
Nama blam, fići pokvarena kvaka, sav prljav.
Portir, mrtav hladan, elegantno otvara vrata, kaže mom dragom: "Izvolite, gospodine." A gospodin krenuo da iznese džak iz fiće.
Ma, ne dolazi u obzir!
Portir uzima džak belim rukavicama i nosi ga u hotel.
A u džaku - paprike.
Zašto paprike?
Zato što u Švedskoj nemaju prave paprike- kad ih staviš na ringlu da ih ispečeš, od njih ostane samo voda! Ne može da se napravi ajvar!grin emoticPrijateljica ih je nosila iz Skoplja u Švedsku.


Eh, to su bila vremena, to su bile paprike!

Sada je ona u Švedskoj, ja na Novom Zelandu.
Da nam je neko to rekao kad smo bile deca, verovatno mu ne bismo verovale.


Danijela